[three more to go.]


"Pa naravno", i dalje zbunjena pogleda zatreptala sam par puta, a zatim se osmjehnula.
"Pa naravno!" uzviknula sam i potrčala prema vratima deško dišući od uzbuđenja. Oscar se okrenuo za mnom, ali ubrzo je bio pribijen uza zid dok sam mu histerično siktala u lice: "Gdje je?!"
"Salinger, smiri se... Smiri se!"
Još jednom sam ga udarila u zid, a onda pustila.
"Negdje u gradu, traži novu kacigu. Ali...!"
Nisam pričekala da završi. Zgrabila sam svoju već pomalo ofucanu jaknu i projurila kroz podzemne hodnike Baze pogledavajući lijevo-desno neću li negdje spaziti May. Kroz hodnik upravo je prolazila skupina agenata koji su se vraćali sa zadatka. Bili su znojni i nisu međusobno komunicirali. Zaletjela sam se u jednu djevojku i zgrabivši je za jaknu upitala sam je gdje je May Stox. Živčano me odgurnula. Vidjela sam da neću dobiti odgovor. Nervozno sam prošla rukom kroz kosu i dalje pogledavajući hodnik iza i ispred sebe. Nestrpljivost je izgarala u mome tijelu poput vatre. Morala sam, ne, TREBALA SAM naći Jianga, napokon sam shvatila što se događalo ovih proteklih osam godina. Nisam znala bih li se smijala ili plakala stoga sam se nekako odlučila za histeričan smijeh kroza suze. Čučnula sam se zarivši glavu u drhtave ruke dok su me pogledi drugih agenata probadali. Duboko sam udahnula i ustavši se krenula prema prostoriji s motorima. Nisam čekala da dobijem odobrenje već sam laktom probila stakleni ormarić u kojem su bili ključevi i našla broj 8. To je bio Mayin Gladius. Tamnocrveni odsjaj upravo ulaštenog motora dozivao me poput djeteta. Već sam mogla čuti taj grleni zvuk motora i osjetiti mekoću sjedala. Pokušavala sam se koncentrirati upravo na to. Izvukla sam mobitel i utipkala Mayin lako pamtljiv broj. Odzvonilo je dva puta, a onda se javio Mayin veseli glasić: "Ami!"
"May, trebam te", prstima desne ruke lupkala sam po kvačilu.
"Što se dogodilo?" ushićenost je brzo prešla u zabrinutost.
"Upravo krećem tvojim Gladiusom prema Petoj Aveniji, molim te, potrebna mi je pomoć."
"Krećem istog trena. I pazi s kočnicama, moraš jače pritisnuti", glasio je njen odgovor. Začuđena što je tako brzo prihvatila moj poziv, sklopila sam mobitel i stavila ga u džep jakne. Nisam imala više vremena da tražim kacigu, stoga sam samo pričvrstila pištolj unutar jakne i dala gas. Par sekundi nakon jurnjave kroz mračnu garažu, izašla sam na vrući asfalt. Naglo zaokrenuvši nadesno uz škripu guma počela sam zaobilaziti automobile. Točno poslije drugog raskrižja, u retrovizoru sam primijetila kako iz lijeve ulice u moj trak ulazi May. Također nije imala kacigu. Ubrzo mi se približila i skrenula u desni trak kraj mene. Glasno je povikala:
"Gdje?"
"U onu radionicu s kacigama gdje smo bili neki dan!" doviknula sam joj, a onda skrenula iza nje kad je ubrzala. Nismo se odvajale na cesti, May je vješto zaobilazila kamione i autobuse dok sam joj rukom pokazivala gdje treba skrenuti. Srce mi je kucalo poput kolibrića, u par navrata pomislila sam na Petra Pana i njegovo vječno djetinjstvo. No, što god mislila u moje misli ulazio je Jiang i koliko sam bila slijepa.
"Moraš ga pustiti. Dobra cura. Dobra cura."
"Ja sam pustio ubojice na agenta Nia. No, nisu tebe očekivali."
„Ne govori ono što ne misliš. Uostalom, ne želiš se valjda sad posvađati i sa mnom, zar ne? Tko bi onda sjedio kraj tebe satima u tišini i čekao da se vratiš među žive? Tko bi krio tvoje spletke i umne pizdarije od Nadležnog? Tko bi...“
Milijun i jedna scena prevrtale su se po mojoj glavi dok sam se prisjećala svih trenutaka u kojima sam očito bila prevarena. Savršen prijatelj, savršena podrška, savršen agent... Savršena krinka. Nikad me nije nimalo brinulo otkud Jiangu sve te informacije o krtici i Nadležnom te još važnije o Dylanu i zašto mi se nikad u životu nije povjerio. Uvijek smo pričali o meni i mojim problemima čak i kad to nisam htjela. Postao mi je kao brat. Vjerojatno mu je i to bio zadatak; da mi se uvuče pod kožu pa da ne mogu pritisnuti okidač. No u tome planu bila je jedna mana - zaboravio je koliko sam se promijenila.
"May!" povikala sam da joj dam do znanja da se zaustavi. Naglo je zaokrenula na pločnik i sišla, a isto sam i ja napravila. Kroz stakleni izlog vidjela sam Jianga kako priča s vlasnikom Yamamoto industrije.
"Čut ćeš sve", rekla sam May prije nego što me prekinula. "Sve ćeš sada saznati."
Otkopčala sam jaknu i ušla u prodavaonicu.
"Jiang", nasmiješila sam se dok se zbunjeno okrenuo da vidi tko ga pozdravlja. Vjerojatno nije navikao na pozdrave pištoljem pa se lecnuo kad je vidio pištolj uperen u njegovo srce.
"Ami, što to izvodiš?" podignuo je ruke. Vlasnik je pobjegao u stražnju prostoriju.
"May, spusti zastore." Znala sam da je May jednako zbunjena, ali poslušno je uradila što sam joj rekla.
"Ami, nemoj se zafrkavati, prvi travnja je prošlo", nesigurno se nasmiješio.
Polako sam mu se približila i izvukla pištolj iz njegovog unutarnjeg džepa jakne i dobacila ga May. Bilo mi je teško ga gledati sad kad sam znala istinu.
"Jiang. Dugo mi je trebalo, zar ne?" pitala sam ga s pištoljem pritisnutim i dalje u njegovo srce.
Šutke me gledao nekoliko trenutaka, a onda je izdahnuo i umornim pogledom prozborio:
"Bogami jest."
"Što...?" May je zakoraknula zbunjeno.
"May. Jiang će nam sada objasniti kako mu je uspjelo svu krivnju uvaliti Dylanu i kako mu je... Zaboga...", zbunjenim smijehom sam pričala, "...uspjelo biti krtica sve ove godine?"

insomnia. žao mi je ako ne valja. =(


[play me.]


Bol u glavi izazvala je suze u mojim očima. Lijevom rukom uhvatila sam se za glavu i čvrsto zažmirila kako bih se prisjetila što se točno sinoć dogodilo. Par slika skliznulo je mojim umom, a onda sam uz tihi jecaj skupila koljena i privukla ih sebi i dalje čvrsto žmireći i držeći ruke preko očiju. Iskreno sam se nadala da je sve to bio samo jedan ružan san, no bila sam previše opijena sinoćnjim dimom i alkoholom da bih trijezno mogla razmišljati. Maknula sam ruke s očiju i par puta zatreptala kako bi se crne mrlje maknule s mojih očiju.
Ružna bijela boja krasila je zidove tog prilično malenog sobička. Nije bilo nijedne slike, fotografije ili barem nekakvog znaka da ovdje netko živi. Dva drvena ormarića uz vrata s prašnjavim ručkama tupo su zurila u mene. U naletu bijesa bacila sam jastuk na jedan ormarić, a zatim shvatila da se psihički svađam sama sa sobom. Opet sam glavu zarila u ruke malo se ljuljajući, a onda je, potpuno neočekivano, bljuvotina navrla u moja usta i sadržaj je završio na drvenom podu pokraj kreveta. Dok sam se grčevito držala za rub kreveta i kašljala, bosom nogom slučajno sam odgurnula mala ogledalca na pod i prah se rasuo.
"Kriste..." kratkim potezom prsta obrisala sam usta. Okrenula sam glavu u namjeri da pođem prema vratima, ali sam izgubila orijentaciju ponovno se svaljujući krevet. Osjećala sam kako mi suhi zrak gladi gola leđa. Najgore je kad si svjestan svega negdje duboko u sebi, ali nešto te drži vezanom.
"Jadnice", nasmiješila sam se sama sebi prije no što sam opet zaspala u zagrljaju čiste sramote.


"Dodaj mi njenu odjeću, odmah", začula sam nečiji glas negdje u daljini. Pokušala sam otvoriti vjeđe, ali bile su preteške.
"Kriste, mala. Što si to napravila od sebe?" opet se javio taj isti glas. Mirišao je nježno, nije mi previše smetalo za nadraženi nos.
"Jiang, pogledaj joj leđa. Uzimali su šutove kroz iglu", rekao je nečiji ženski glas. Namrštila sam se. Kakvi šutovi? Podignula sam gornju usnicu u namjeri da nešto kažem, ali bila je slijepljena s donjom. Iznervirano sam zagunđala. Htjela sam otvoriti oči. Stalno su mi se ponavljale riječi: ''Abra-kadabra."
"Dehidrirala je. Dofuraj vodu, ja ću je odjenuti. Ne gledaj me tako, izlazi van. Ništa ne znaš o ovome, jasno?"
Nasmiješila sam se uza zadovoljni uzdah. Moj najbolji prijatelj je došao po mene.
"Ej, mala. Otvori oči." Njegova hladna ruka primila me za trbuh i okrenula na leđa. Zajaukala sam od boli, a zatim se zgrčila kao malo dijete.
"Ami", lagano me pljuskao po licu. Okrenula sam glavu u desnu stranu protestirajući. Nisam htjela otvoriti oči.
"Neću ponavljati, Salinger."
Odmahnula sam glavom kao malo dijete. Polako sam počela shvaćati što se dogodilo. Čim otvorim oči morat ću se suočiti s realnošću. A to je bilo ono najteže.
Jiang kao da mi je čitao misli.
"Znam da se bojiš, ali morat ćeš kad-tad." Malo je zastao, pričekao da vidim hoću li progovoriti, a onda nastavio tišim glasom:
"Neću te moći vječno braniti. Vrijeme je da završiš tu borbu s vlastitim demonima i vratiš se među žive. Nedostaješ nam."
Tog trenutka sam prvi put progovorila nakon dugo vremena: "Izgledam li jako stravično?"
Začuo se tihi hihot, a onda rekao: "Ne bih znao, zato te i budim jer te zbilja ne želim ja odijevati. Bojim se otkriti da si zapravo muško."
Usnice su mi se rastegnule u osmijeh iako su bile suhe i hrapave. Napokon sam otvorila oči i polako okrenula glavu prema Jiangu.
"Svejedno i dalje želim biti pilot."
Jiang se nasmijao, bacio mi majicu preko glave, a onda se okrenuo.
"Nema na čemu."
Uvijek je shvaćao moje čudne zahvale.

Nakon duljeg oblačenja zbog bolova na mjestu iznad stražnjice od navodnih igala, Jiang mi je pomogao da se ustanem iz kreveta. Zateturala sam ne shvaćajući da je iza mene još uvijek jučerašnji sadržaj želuca na podu i uhvatila se za Jianga. Oči su mi bježale iako sam se dobrano koncentrirala na prostor oko sebe. Jiang je držao lijevu ruku podignutu da se pridržim za njega u slučaju pada, ali kad je shvatio da zbilja imam problema s hodanjem, s negodovanjem je uzdahnuo i čučnuo se.
"Popni mi se na leđa."
"Nećuuu", zacvilila sam držeći prste oko desnog zgloba. Iz neobjašnjivog razloga me bolio.
"Salinger, to je naredba. Sjedaj na leđa ili ćeš ostati bez svih dijelova tijela. Nije da ti ih je još puno ostalo", rekao je aludirajući na moju izubijanu glavu. Namrštila sam se trljajući sljepoočnicu.
"A žedna sam", rekla sam teško izdahnuvši. Osjećala sam kako stojim pogrbljeno mlohavih ruku i teških nogu. Malo sam nakrivila glavu, ali osjećaj je bio neopisivo težak - kao da umjesto balona držim željeznu kuglu.
"Popni se na moja leđa pa ćemo otići po vodu", palcem je pokazao na leđa. Opet sam izdahnula, a onda se samo naslonila na njega. Obuhvatio je moje noge i podignuo se. Osjetila sam svoju punu težinu u trenutku kada se potpuno ispravio. Držala sam se mlohavim rukama za njegov vrat, a onda osjetila kretanje. Tako mi se spavalo...
"May. Prisloni čašu uz njena usta. Pobrini se da popije barem pola čaše", čula sam ga kako dahće. Očito smo se spustili niz stepenice jer kad sam malo proškiljila vidjela sam nekakvu padinu. Čudna neka kućica.
Izuzev činjenice da nisam osjećala pola tijela, svejedno mi se dio tijela zažario čim sam ugledala Mayinu razbarušenu kosu. Prislonila je čašu na moje usne, ali sam dramatično okrenula glavu na drugu stranu još uvijek pripijena uz Jiangova leđa.
"Što će ona ovdje?" žalosno sam promrmljala.
"Ami. Budi dobra. Znaš da ona nije kriva nizašto."
Shvaćala sam da ovaj razgovor sada vjerojatno čudno zvuči May i taman kad sam htjela okrenuti glavu, May se pojavila ispred mene. Gledala me zabrinutim, sestrinskim pogledom i najednom sam shvatila na koji način je zaokupila Dylanovo srce. Imala je nevjerojatno blag, neosuđivački pogled, a njene usne ohrabrujuće su se širile u osmijeh. Par puta sam sanjivo trepnula osjećajući kako se opuštam. Nevjerojatna May.
"Za Japanca još dobro drži", nasmiješeno je prokomentirala Jiangovo držanje mene na leđima. Usne su mi se također razvukle u osmijeh.
"Pigmejac je sam to tražio", uzvratila sam, a zatim pomaknula glavu prema njoj tražeći vode. Opet se nasmiješila, a zatim prislonila čašu uz moja usta. Halapljivo sam gutala osjećajući svaku kapljicu kako klizi niz moje isušeno grlo.
"Pije li?" upitao je Jiang. May je kimnula glavom i opet me zapuhnuo miris njene kose. Ovaj put imao je miris tajvanskih štapića. U roku sekunde ispila sam cijelu čašu vode i zatražila još. Jiangov glas dao mi je do znanja da je zasad dosta.
"Ne želim biti prekriven tvojom bljuvotinom", objasnio je.
Dok su me vodili prema Mayinom autu, razmišljala sam o svemu pomalo. Onoliko koliko su mi bolesni um i oštećeno srce dopuštali. Shvatila sam da nikada ne bih mogla mrziti May. Jednostavno ne mogu. Ta činjenica me izjedala poput kiseline.

Ostatak dana provela sam spavajući u svom krevetu u Ogranku. Posjetio me moj tim i Jane koja je izgledala više šokirano nego zabrinuto.
"Čula sam da su te drogirali. Kako se to dogodilo?"
"Volim piti. Netko je to znao."
Jiang je većinu vremena proveo uz mene, no na kraju sam ga uspjela natjerati da se ode naspavati. Ima neka kvaka u kosookima, kad nešto odluče onda to i naprave. I iznad svega; nevjerojatno su tvrdoglavi.
Kroz hladne, usamljene sate tipkala sam po laptopu i istraživala mogućnosti. Tražila sam zametnute dokumente pilota Oscara Kingonea, no sve je bilo savršeno prikriveno. Mrzila sam tu savršenost i temeljitost kod naših agenata.
Noćni sati su prolazili, a ja više nisam osjećala potrebu za sklapanjem očiju. Bila sam svjesna da sramotu koju sam nanijela nisam nanijela samo sebi već i svom timu, ali isto tako sam bila sigurna u činjenicu da nikad nisam toliko očajna da postupim potpuno neodgovorno. Mučio me Oscar Kingone, pilot i agent sumnjivog izvora.
Onog dana kad sam se osjetila sposobnom stati na noge i opravdati svoje postupke, Oscar je našao mene.
Oblačila sam mornarsku majicu i stavljala dvije kopče preko razbarušenih šiški kad je netko pokucao na vrata. Taman sam prekrila dvije masnice na dnu leđa od uboda igala kad je u sobu ušao Oscar.
"Slobodno?"
Srce mi je istog trena počelo ubrzano kucati, ali sam se odmah smirila i hladno odvratila: "Samo naprijed."
Ušao je lupkajući svojim sjajnim cipelama i zatvorio vrata. Soba je bila zamračena zbog mojih očiju, ali nekako sam se bojala upaliti svjetlo. Bojala sam se što bih mu mogla napraviti ako vidim njegovo bolesno lice.
"Čuo sam što se dogodilo. Iskreno mi je žao. Ovako izvanredna agentica, a sad mora na Prekršajni kod Nadležnih. Šteta, šteta", odmahnuo je glavom s tužnim izrazom lica.
"Bolestan si", prosiktala sam uzimajući jaknu u ruke. "Svima ću pokazati što si mi napravio. Cijela Baza će saznati kako oskvrnjuješ poslovne odnose i što radiš agenticama kad nisu na dužnosti."
Smireno je skupio ruke blago treptajući.
"Ne razumijem te, agentice Salinger."
"Ma ne seri, Kingone. Svi su te vidjeli kako mi se nabacuješ i negdje me odvlačiš."
Oscarovim licem prošla je zbunjenost.
"Oprosti, Ami, ali ja sam još dugo ostao u klubu nakon što si ti otišla sa svojim frajerom. Priznajem da sam te u početku htio odvući u krevet, ali kad sam vidio u kojim si stanju mislio sam kako to ne bi bilo pošteno prema tebi."
"Kako si samo velikodušan. Ako nisam otišla s tobom, s kime sam onda otišla? Ha, Kingone?"
Oscar je progutao slinu.
"Zbilja se ne sjećaš?"
Ovo ne može biti dobro.
"Otišla si s onim svojim prijateljem... Kako se zove... Ah, da. Jiang Meng."





[update; da ne moram svakome posebno objašnjavati. da, postoji drogiranje, fiksanje, nazovite kako to već želite kroz donji dio leđa. takvo drogiranje bilo je veoma popularno 60-ih godina i to su najviše radili glumci i modeli kako im se ubodi ne bi primijetili na rukama i ostalim vidljivim dijelovima tijela.]

[play me.]



iznenadila sam se koliko vas mi je postavilo ista pitanja. ne volim inače ovakve stvari, ali eto... trenutno imam vremena [čitaj: ne da mi se učiti biologiju], pa zašto ne?

° polipolarna sam osoba. moje emocije i raspoloženja jednostavno se ne mogu pratiti. žao mi je ako sam ponekad bezobrazna i hladna prema vama. volim se smijati.
° volim stari, drveni nakit. nikad me nećete vidjeti bez neke ogrlice čudnog oblika ili narukvice. ponekad nosim i drvene prstene.
° kosa mi je vječno u neredu. rođena sam s crnom čupom elvisova stila, zatim se to pretvorilo u zlatne kovrče, a s vremenom je postala tamnosmeđa valovita kosa [stila amy winehouse]. odnedavno kratka čupa.
° volim eksperimentirati s odjećom. ne volim rutinu. mrzim je. jedina konstanta su starke i košulje. muške. <3 vintage, uglavnom.
° francuska, britanska i irska glazba. kad sam raspoložena, japanska. također volim eksperimentirati, no konstanta su mi legende tipa dylan, springsteen, cohen, anka, itd. te klasična glazba [arvo part <3] i jazz.
° kazalište. kazalište. kazalište. nijedan osjećaj ne može se usporediti s onime kada gledaš umjetnost na djelu.
° apstraktna umjetnost; salvador dali, andy warhol, marc chagall, itd. <3
° fotografija, kinematografija i filmologija. <3
° edward scissorhands.dead poets' society.house of the flying daggers.billy elliot. <3
° gramofonske ploče i street art. [banksy]
° čokolada i cigarete. kineska i tajlandska hrana.
° provaljivanje na vrh prijateljičine zgrade u zoru da promatram izlazak sunca. (:
° imam jako tamne oči. osim ako nisam pod svjetiljkom, zjenice mi se uopće ne vide. i prije sam znala lagati da mi je djed kinez jer su mi oči malo nakošene, hahaha.
° bavila sam se tenisom 10 godina, latinoameričkim plesovima od malena, ali sam morala odustati zbog koljena. još uvijek snowboardam, skijam i penjem se po stijenama u slobodno vrijeme. bungee jumping [ljeto 2009.] i sky diving [2012.] ---> opsjednuta adrenalinom.
° crtićiiiiiii. japanski, najviše. uvijek zaljubljena u nekog animiranog lika.
° čaj od jabuke i cimeta s rumom.
° kiša; jer mi daje osjećaj kao da nisam ovdje.
° danska, nizozemska, irska, finska. do engleske još 500 dana. (:
° visoka sam točno 175 cm. :O
° na kraju godine uvijek si obećam da ću prestati psovati, ali... ne. ):
° potpisujem se kao 'ami' od svoje sedme godine. duga priča. (:
° nedostaje mi grmljavina. ):
° imam najbolju prijateljicu koja mi je kao sestra. čak smo se i 'posestrinile' krvlju. [ne radimo inače takve stvari.]
° često temperamentna i svadljiva. ne volim kad se gazi po ljudima. i često guram nos gdje ne bih trebala. =/
° otkad sam naučila čitati imam idejnu krizu. vjerojatno zato propada svaka moguća veza.
° insomnia, uglavnom. =/ unatoč tome, obožavam spavati.
° volim proučavati nove, neistražene stvari, pogotovo pod vodom.
° volim muške parfeme. jako, jako.
° književnost, naravno. (: [kundera, prozac, poe,...]
° stravično se bojim porculanskih lutaka, klaunova i zmija.
° agnostik.
° crno-bijeli filmovi. <3
° filozofski fakultet [komparativna književnost i filmologija] ili novinarstvo.
° najmlađa sam u obitelji; imam sestru i dva brata.
(:

goodbye, blue sky.

volim fotografirati. I VOLIM SVOJ MYSPACE.

[note: isprike radi dugog nepisanja. problemi s editorom i pripreme za fax. malo sam u živčanom stanju, post također. i djetinjast je.]


[play me.]





"I'll kill her! She stole my future when she.. took you - AWAY!" pjevala sam s čašom u ruci i cigaretom među prstima. Desnom šakom sam lupala po stolu u ritmu pjesme dok su me ostali promatrali s velikom dozom sažaljenja. Jiang me primio za rame, no samo sam trznula ramenom da se otarasim njegova dodira i nastavila pjevati. U jednom gutljaju popila sam ostatak Jim Beama kojeg sam toliko mrzila i stavila cigaretu u usta tupo gledajući u Jianga. Zatim sam mu se nasmijala i ispuhnula dim prema njemu. Nije se pomaknuo ni za centimetar. Promatrao me još par sekundi, a zatim snažno ošamario. Slijepljena kosa razletjela se po mome licu. Podignula sam glavu gušeći se od smijeha. Ispustila sam cigaretu na pod, rukama obuhvatila Jiangovo lice te ga snažno poljubila u usta. Odgurnuo me. Opet sam se gromoglasno smijala.
"O-oprosti, ali morala sam! Upravo si napravio što želim već dulje vrijeme, pahahahhah!" Na trenutak sam zastala da me preplavi još jedan val smijeha, pa nastavila: "Udari me opet, prijatelju! Hajde! Svi znamo da to želiš. Ili čekaj!; Aqua, Neone, želite li vi?" zahihotala sam se, a onda se svalila na kožni naslon stavljajući još jednu cigaretu u usta.
"Ami... Što to radiš iz sebe?" tiho me Patrick upitao. Podignula sam obrvu i oči okrenula u njegovom smjeru još uvijek pokušavajući zapaliti cigaretu. Nasmijala sam se ne shvaćajući njegovo pitanje, odgovorila sam ono što mi je prvo palo na pamet:
"Oduvijek sam htjela biti pilot, znaš."


8 sati ranije.

Benjamin Caulfield mrtvo je ležao na podu svezanih ruku, no odvezanih nogu i ustiju. Vruća krv slijevala se iz njegova nosa kao i njegove razbraušene kose. Noah Smith tiho je koračao svojom prostorijom smireno žvačući duhan i prepričavao nam što je do sada saznao o krtici u našoj Bazi i Benjaminu. Nije se doimao šokirano, naprotiv, ponašao se kao da je cijelo vrijeme znao što se događa.
"Pretpostavljam da je vaš Nadležni u prilično napetom stanju, jesam li u pravu?"zamljackao je i pogledao u moj tim. Svi su pokunjeno šutjeli i gledali u mene. Očito je bilo na meni da govorim.
"Jest", smireno sam sklopila ruke na koljenima ne obazirući se na činjenicu da je agent Caulfield prije par sekundi pod mojim nogama bljuvao krv.
"Što točno predlažete, gospodine Smith?" upitao ga je Jiang koji je stajao točno iza mene. Osjećala sam njegovo ubrzano disanje.
"Imam savršen plan, svidjet će vam se. A on glasi: ništa. Nećete apsolutno ništa napraviti." Čim je čuo komešanje moga tima i nezadovoljno stiskanje čeljusti, nastavio je:
"Zasad. Pustite prvo moj tim da pročisti Bazu, a onda vi stupate na red. Sada biste mogli održati svoj dio pogodbe. Odradite par operacija i onda ste slobodni. Sutra počinjete s radom. Doviđenja!" rekao je, a onda se okrenuo prema velikom regalu s knjigama i prstom počeo prelaziti preko naslova. Moj tim i ja smo se međusobno pogledali, a zatim svi krenuli iz prostorije. "I još nešto, agentice Salinger!"
Sporo sam se okrenula dok je moj tim izašao iz sobe.
"Da, gospodine Smith?"
Još uvijek je bio okrenut prema knjigama, ali mu je glas i dalje bio zvonak s titrajima smiješka.
"Agentica Stox se vraća za pola sata. Vjerujem da Vam ima nešto za reći."
Podignula sam obrvu i u polusmijehu odzdravila. Tiho zatvarajući vrata primijetila sam da su svi, osim Jianga, otišli.
"Danas imamo slobodan dan, svi su otišli upoznati ostale agente. Ideš?" mahnuo je glavom ne primijećujući Jane kako elegantno došetava iza njega.
"Aminette već ima planove. Slobodno se pridruži ostatku tima, agente Meng. Kolegica će vam se kasnije pridružiti", kimnula je glavom gledajući u mene. Jiang je napravio pokret glavom kao da želi reći 'kako želiš', potapšao me po ramenu, a onda produljio hodnikom. Gledala sam za njime dok me Jane nije prekinula u mislima.
"Pođi za mnom", rekla je više kao naredbu, a ne molbu i krenula prema svom uredu.
"Sjedi, molim te", rukom je pokazala na stolicu pridržavajući mi vrata.
"Hvala, radije ću stajati", odvratila sam ulazeći u njen ured i pogledavajući te fascinantne boje. S olakšanjem sam shvatila kako se Janein znatno razlikuje od Smithovog, prilično mračnog, ureda; iako smo bili pod zemljom, Janein ured krasile su breskvine boje i žarka svjetla u kutovima prostorije. Također je imala mnogo biljčica čije lišće i cvijeće je nestašno padalo s polica na kojemu su stajale knjige, a njihove sjene odražavale su se na suprotan zid. Sveukupni dojam bio je poprilično...
"Šumski", oduševljeno sam promrmljala osjećajući ugodu. Dok sam tako očarana stajala nasred ureda, Jane me u prolazu potapšala po ramenu i tiho rekla sjedajući na svoju stolicu: "Mislim da bi ipak bilo pametnije da sjedneš."
Začuđeno sam je pogledala. Zbunjeno sam se sjela, no još jednom, tek toliko za užitak, sam si priuštila još jedan pogled na zidove. Jane je dotle pogledala na ručni sat i tiho počela odbrojavati: "Četiri, tri, dva, jedan..."
BUM! Glasni tresak vrata natjerao me da poskočim na stolici. Jane je i dalje smireno sjedila položivši glavu na ruku i pozdravila osobu s kacigom koja je upravo umarširala u sobu.
"Zdravo, May. Loš dan?"
Djevojka u u uskom kožnom odijelu skinula je kacigu. Tamnosmeđa kosa joj se razletjela i miris jagoda se proširio prostorijom.
"Dobila si ovu okladu, ali u sljedećoj ću te uništiti", prstom je pokazala u Jane ne shvaćajući da sam i ja u prostoriji.
" 'Ne sjedaj na Suzuki, uzmi Gladius?!' To je zbilja bilo nisko", dok je tako vikala, obrazi su joj se zažarili, a kosa još više razletjela.
"Umm, May? Stigli su nam agenti iz britanske Baze. Ovo je njihova predstavnica", Jane je rukom pokazala prema meni, a May je istog trena zašutjela i pogledala u mene. Mislila sam da to nije moguće, ali agentica Stox još više se zarumenjela i nesigurno nasmiješila. "Agentica Stox, drago mi je i ispričavam se što ste morali prisustvovati mom ispadu", čvrsto mi je stisnula ruku. Podignula sam se sa stolice da joj uzvratim ruku i rekla: "Ami Salinger. I slobodno mi se obraćaj s 'ti'. Istog smo ranga", nasmiješila sam joj se. Zahihotala se, a zatim opet okrenula prema Jane:
"Dobro, trebaš li me nešto onda ili....? Htjela bih se otići istuširati."
"Zapravo, da. Ami", tu je glavu okrenula prema meni sa smiješkom i rukom pokazala na May, "želim ti predstaviti suprugu Brandona Suna."
Znala sam točno tko je Brandon Sun.
Znate li onaj trenutak kada osjetite kako vam srce staje od silnog uzbuđenja - na primjer, kada piscu najednom sine odličan završetak savršeno ukomponiran sa zapletom ili kada se slikaru omakne jedna greška, a zatim shvati da bi ga ta upravo ta greška mogla proslaviti? A znate li onda osjećaj kada pisac shvati da mu završetak ipak ne drži vodu, a slikar se toliko uzbudi oko te greške da ju slučajno pogorša? Taj osjećaj rastvorio mi je utrobu. Nisam znala bih li se smijala ili plakala, pomislila sam i na to da zavrištim, ali čemu? Nastavila sam sjediti praveći se da me to previše ne dira, štoviše, naslonila sam glavu na ruku kao da se dosađujem.
"Drago mi je", promrmljala sam. May je i dalje bila rumena u obrazima nesigurno ljuljajući kacigu u desnoj ruci.
"Da, umm... Znam da danas tvoj tim i ti imate slobodan dan pa bi mi bilo drago kad biste došli na večeru."
Čvrsto sam stisnula oči i prstima se primila za gornji dio nosa.
Začula sam Janein oštri, ali pomalo nesigurni glas: "May. Mislim da to nije najpametnije sada. Ami se ne osjeća baš najbolje, a tim je već otišao u grad svatko na svoju stranu tako da... Mislim da bi bilo najbolje pustiti agenticu da se odmori."
"Baš zato! Brandon se sad već potpuno usavršio u kuhinji, morate probati njegov tajvanski specijalitet. I ima odličnu bioenergiju, mogao bi ti pomoći oko bolova u leđima ili mišićima", veselo je pričala stalno prebacujući kacigu iz ruke u ruku.
"May..." Jane ju je pokušala zaustaviti. Otvorila sam oči. Onaj šumski ugođaj nekako me smirio. Duboko sam udahnula. Već sam trebala biti pomirena s time da sada ima drugi život. Usnice sam nekako rastegnula u osmijeh i čelo sam uspjela izgladiti da izgleda kao da sam sretna s tom ponudom. Pogledala sam u May i trepnula.
"Bilo bi mi drago."
May je tiho zaskvičala smijuljeći se i poskočila na mjestu.
"Okej, idem onda pod tuš i brzo kući da pripremim sve. Jako mi je drago da ste stigli", još jednom mi je stisnula ruku, a zatim izjurila iz ureda.
Podignula sam pogled. Jane me oprezno promatrala. "Jesi li sigurna u ovo?"
Nekoliko sekudni sam se koncentrirala na svoje disanje, a zatim nasmiješeno odgovorila: "Pomirila sam se s time. Ako neću moći podnijeti, samo ću reći da mi je pozlilo. Dylan nikada nije bio... Stru-stručnjak u kuh..."
Ne znam kada ni kako sam briznula u plač, sjećam se samo trenutka kad je Jane ustala sa stolice i došla do mene. Pričekala je par trenutaka, a onda se spustila kraj mene i primila me za ruku. Dok sam tako ridala par puta mi je pobjegao hihot. Još uvijek sam bila zbunjena oko odluke hoću li plakati ili umirati od smijeha. Nakon nekog vremena, glasno sam se nasmijala i obrisala suze. Pogledala sam u Jane koja je cijelo vrijeme čučala kraj mene.
"Obojica su živi, Jane."
"Znam. Samo moramo otkriti gdje se Peter nalazi. Čudno je za Dylana kako sam saznala. Jednog dana May mi je došla sva zbunjena i zajapurena na posao. Kad sam ju pitala što se događa, rekla je da je na zadatku spasila jednog mladića u potpuno nesvjesnom stanju. Tad se još nije bio probudio, ali navodno je bio u katastrofalnom stanju. May mi nije rekla detalje, ali bilo je kao da ga je pronašla u kontejneru."
Zadrhtala sam.
"Ali", nastavila je, "sada je prilično dobro. Odlično čak, rekla bih. Vjerovala ili ne, zaposlio se u vrtiću."
Nasmijala se kad sam razgoračila oči.
"Da, lud je za djecom. Štoviše, izrazio je želju za vlastitom."
Nasmiješila sam se.
"Oduvijek je skrivao tu nježnu stranu u sebi. Sad kad je zaboravio onog Dylana koji se strašno trudio da bude bezosjećajan može ostati samo onaj osjećajan. Drago mi je zbog toga", rekla sam prisjećajući se njegovih ispada.
"I ne znam koliko ti to smijem reći, ali on i May jako su zaljubljeni i voljela bih... Ovo će sad zvučati grozno, ali..."
"Voljela bi kada ne bih to poremetila, znam", iskrivila sam usnicu i pravila se da sam se pomirila s time.
"Žao mi je", njen dlan opet je bio položen na mojoj ruci.
"U redu je. May je bila uz njega od prvog dana otkad je ponovno progledao... To je posve normalno."
Podignula sam glavu prema stropu gdje su plesale sjene biljaka. Duboko sam udahnula i nesigurno upitala: "Hoćemo li?"

[play me.]

Vožnja Janeinim neslužbenim automobilom prošla je prilično ugodno. Čim smo izašle iz grada i ušle u predgrađe, auto se počeo polako ljuljati zbog malih nagiba kraj šume. Sunce je polako zalazilo i krvavozlatne boje kidale su se kroz lišća gustih krošanja. Neprestano sam gledala kroz prozor, nisam bila previše raspoložena za razgovor jer sam mislila da ću povratiti ako kažem nešto. Osam godina je prošlo otkad sam ga posljednji put vidjela. Nosi li sličnu odjeću kao prije? Podiže li kosu još uvijek kad ide negdje? Neke navike morale su mu ostati. Prstom sam zamišljeno prešla preko donje usnice i duboko udahnula.
"Bit će sve u redu", oglasila se Jane. Kimnula sam glavom, ali nisam ništa rekla. Nije bilo potrebno išta reći, znala je kako se osjećam.
" 'Whatever colours you have in your mind....' " progovorila je Jane citirajući pjevača Dylana, "...tu smo."
Stresla sam se na sekundu, a onda otvorila vrata automobila. Zrak je mirisao po japanskim trešnjama i pokošenoj travi. Ispred nas bila je smještena kućica izgrađena tipično za engleska predgrađa stoga sam se iznenadila. Ispred nje bio je maleni travnjak s grmljem i cvijećem. Čini se da je to svaka kuća ovdje imala. Nesigurno sam zakoraknula prema kući, ali me Jane čvrsto primila ispod ruke i odvukla do trijema.
"I zapamti, mi smo policajci. Ne spominji nikakve tajne zadatke ili štogod bi ti moglo izletjeti u naletu uzbuđenja. I čim poželiš otići, daj mi do znanja, shvatit ću znak."
"Toga se i bojim. Da neću htjeti otići", prestrašeno sam okrenula glavu prema njoj. Uzvratila mi je pogled iskrenog žaljenja, a onda mi stisnula mišicu.
"Stisni zube, curo. Možeš ti to."
Pokucala sam tri puta na drvena vrata i u roku sekunde izletjela je May i bacila nam se u zagrljaj. Bila je u običnim trapericama i uskoj majici. Čak i tada izgledala je nevjerojatno.
"Tako mi je drago da ste došle!" smijala se držeći kuhaču u desnoj ruci. "I Ami, moraš mi reći gdje si našla ovu Batman majicu, tražim je već godinama! Staru sam prerasla", naškubila je usne kao malo dijete i nisam se mogla ne nasmijati. U toj jednoj milisekundi mog hihota iza Mayinih leđa pojavio se Dylan grleći je i ljubeći u vrat. Sve sam vidjela usporeno - njegove ruke kako se stežu oko njenog trbuha i podiže je s poda dok se ona glasno smije, Janein prestrašeni pogled uperen u mene, a zatim njegov pogled u mene pa u Jane.
"Jane! Drago mi je da te vidim!" primio ju je u zagrljaj i nasmijao se. Zatim se okrenuo prema meni i pružio ruku.
"Brandon, drago mi je." I dalje se tako vragolasto smijao, no sada vjerojatno toga nije bio ni svjestan. Oči su mu imale poseban sjaj, a kosa bila malo kraća iako i dalje crna kao ugljen. Htjela sam mu se baciti u zagrljaj, izljubiti i ne puštati iz zagrljaja, htjela sam makar da me pljusne tek toliko da opet osjetim njegov dodir na svojoj koži.
Jane se iza mene značajno nakašljala da me podsjeti na Dylanovu ispruženu ruku.
"Ami Salinger, drago mi je", primila sam ga za ruku i osjetila normalnu temperaturu. Čvrst stisak njegove ruke bio je kao šamar za svijest. Zbunjeno sam zatreptala, a zatim pustila njegovu ruku.
"Pa, hoćemo li?" May se nasmiješila i ušla u kuću. Jane me lagano gurnula kroz vrata i najednom me obuzeo miris tajvanske hrane i mirisnih štapića. Odlučila sam ovo odigrati najbolje što sam znala. Cilj mi je bio ne pokazati osjećaje kad je to najpotrebnije. Za to sam i plaćena. Smatrat ću ovo laganim zadatkom.
"Mmm, ovo odlično miriši!" široko sam se osmjehnula prema May i Dylanu čija ruka je sad bila preko Mayinih ramena. Nasmiješili su se jedno drugome, a zatim ga je May poljubila u nos i opet se nasmijala.
"Brandon je kuhao, nadam se da će ti se svidjeti. Jane već zna sva naša jela. Pa...." tu je značajno pogledala u Dylana. "....Brandonova jela, uglavnom." Opet se zacrvenila, a onda kuhačom lupnula Dylana po glavi i pobjegla u kuhinju. Dylan se nasmijao i doviknuo joj: "Dobit ćeš za ovo!"
Jane se nasmijala i ja sam joj se pridružila. Ponekad je prelagano lažirati smijeh.
"Sjednite, sad će pića. Što ćete popiti?" upitao je dok smo sjedale na meki naslonjač.
"Ja ću juice, B.", rekla je Jane skidajući jaknu.
"Gin tonic", brzo sam rekla shvaćajući da me opet panika lovi. Jane me laktom udarila u rebro stoga sam tiho procmoljila: "I ja ću juice, hvala."
"Odmah", nasmijao se i otrčao u kuhinju. Zarila sam glavu među ruke.
"Ubit ću se."
"Zasad je dobro, još tako nekih sat-dva i super je", bodrila me Jane.
"Mhmm", zahroptala sam. Iz kuhinje opet se začuo hihot i njegovo zafrkantsko režanje. Progutala sam slinu.
"Jane... Bi li bilo okej da ... Ovo odgodimo?"
"Molim? Ne, Ami, ne možeš vječno bježati od togaa", uhvatila me za ruku i očima molila da ostanem.
"Oprosti, mislila sam da ću moći, ali još su tu. Ti osjećaji i ta bol. Trebam vremena. Zahvali im se. Smisli nešto."
Zgrabila sam jaknu i potrčala prema vratima.
"Ami!"
Smrznula sam se na mjestu. Njegov glas bio je melem za moje uši. Polako sam se okrenula.
"Ideš već?" imao je nevini dječji pogled.
"Mmm, nije mi dobro. Ne želim da me gledate kako tu cmoljim po podu", nasmiješila sam se, a on je uzvratio:
"Imamo tablete ako ti nije dobro. Možemo...."
"Ne, stvarno, u redu je. Doći ću jedan dan", dotaknula sam mu rame te izašla iz kuće. Još uvijek je bio na vratima zbunjena izraza lica kad sam izvadila mobitel i nazvala Jianga. Skrenula sam iza ugla.
Osjećala sam otkucaje srca u glavi. Cijelo tijelo mi je bubrilo od otkucaja i teškog disanja.
"Jiang? Gdje ste?"
Čudnog glasa odgovorio je: "Blitz bar. Gdje si ti?"
"Doći ću za sat vremena. Čekajte me ondje."

sadašnjost.

"Oduvijek sam htjela biti pilot, znaš."
"Ma prestani se glupirati, što ti je došlo?!" Neon me protresao za ramena. Glupavo sam se smiješila i mahala rukama.
"Želiš li da poletim, Neone?" zahihotala sam se.
Zgađeno me bacio natrag na kauč, promrmljao Jiangu da me dovede u red do sutra, a zatim otišao zajedno s Aquom i Patrickom.
Jiang je potišteno uzdahnuo.
"Ami, idemo doma."
"Našla ga je negdje bačenog, nije li to smiješno?! NE, zapravo, IRONIČNO JE. Zvala sam ga 'smeće' jednom, sjećaš li se?", opet sam se nasmijala držeći, već ne znam koju po redu, čašu.
"Okej, vrijeme za spavanje", primio me mišicu lijeve ruke i pokušavao podići, no ja sam uporno htjela ostati.
"AMI!!! Dosta bi bilo!" Par ljudi okrenulo se da vidi tko se to dere.
"Ššš, Jiang, privlačiš pozornost", prošaptala sam glupavo se smiješeći.
Primijetila sam da je zakolutao očima.
"Oh, gle! Evo našeg pilota! Oscare!! Hej!" mlitavo sam raširila ruke.
Tamna prilika koja se provlačila kroz hrpu ljudi okrenula se i napokon dovukla do stola. Čula sam Jianga kako mrmlja "Eeevo i još jednog idiota", no nisam se obazirala. Ponašala sam se prema Oscaru kao da mi je dugogodišnji prijatelj. I koliko sam vidjela, nije ni on bio u najboljem stanju.
"Kolegice Salinger! Kakva čast da Vas vidim ovdje! I tvoj potrčko je tu. Hmm, zanimljivo", podignuo je obrve i nasmiješio je Jiangu na što je ovaj zakolutao očima.
"On mi je prijatelj. Najbolji!" žestoko sam ga lupila par puta po mišici. Jiang mi je uhvatio ruku i jako ju stisnuo.
"Najradije bih ti sad stavio ruke u lisičine da se ne možeš pomaknuti, ali računam da još uvijek imaš zdravog razuma i da ćeš me pričekati dok odem do wc-a. Ha? Misliš li da si u stanju to napraviti?"
Snažno sam kimnula par puta, a onda mu se iscerila. Još jednom je zakolutao očima, a onda otišao.
"Kolegice, što kažeš na to da nastavimo tulum kod mene doma, ha?" nagnuo je glavu.
"Kažem da ne smijem", odmahnula sam glavom kao malo dijete.
"Ma daj, tko ti je on? Tata?"
"Prijatelj. Jedan od rijetkih."
"Pa i ja sam ti prijatelj!" raširio je ruke kao da čeka da mu se bacim u zagrljaj.
Podignula sam obrve.
"Pusti me na miru."
"Kako god želiš, kolegice. Samo sam mislio da bi voljela noćas zaboraviti neke stvari. Bar nakratko."
Podignula sam pogled. Imao je pravo. Imao je itekako pravo.

No, nisam to mislila i sutradan kad sam se probudila gola omotana bijelom plahtom i okružena malim ogledalcima na kojima je bio rasuti bijeli prah.